Home
About us
25th International Accordion Summer School - 2019
45th Accordion Competition 2020
Regulations and Rules
Registration form and conditions
Location
Awards 2020
Accommodation 2020
Results- 44th Competition of 2019
Rezultati - 42. Susret
Arhiva:

Galerija
 
40. susret harmonikaša ČLANOVI OCJENJIVAČKOG SUDA
 

 

 

40. Međunarodni Susret harmonikaša 

Pula, 22.-25. travnja 2015.

ČLANOVI OCJENJIVAČKOG SUDA 

VLADIMIR BABIN
Rođen u Osijeku 1964. Vladimir Babin je po sudu kritike jedan od najeminentnijih predstavnika srednje generacije hrvatskih pijanista. Klavir je diplomirao na osječkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu, u klasi prof. Damira Sekošana 1985., a nakon toga je završio i poslijediplomski studij u Beogradu u klasi prof. Dušana Trbojevića, gdje je i magistrirao 1989. Dobitnik je brojnih nagrada na pijanističkim natjecanjima, kao i nagrade Rektorata Zagrebačkog sveučilišta kao najbolji student diplomant. Koncertira kao solist i član komornih sastava po Hrvatskoj i inozemstvu te nastupa uz orkestre kao solist. Snimao je za razne TV i radio postaje, te nekoliko CD-a (CD "Pod Učkom", CD “Hrvatska solo popijevka”, solo live CD s djelima Bacha, Beethovena, Szymanowskog i Papandopula, live CD-DVD s djelima Schumanna i Chopina, te live CD - XX stoljeće - od klasike do jazza). Solistički repertoar Vladimira Babina obuhvaća djela svih stilskih razdoblja, a posebnu sklonost ispoljava prema hrvatskim autorima. Osim klasikom, Babin često nastupa i kao vrstan jazz pijanist (njegov CD "Jazzyland" doživio je veliki uspjeh kod publike i kritike). Uz održavanje pijanističkih seminara, redovno sudjeluje i kao član ocjenjivačkih sudova na pijanističkim natjecanjima. Od 1997.g. je docent, od 2009.g. izv. profesor klavira na riječkom područnom odjelu Muzičke akademije Zagreb, a od 2007. i umjetnički voditelj - pročelnik PO Rijeka.

VOLODIMIR (VLADIMIR) BALYK
rođen je 1958. godine u Ukrajini. Studij klasične harmonike (klasa prof. dr. M. Oberjuhtina) i dirigiranja (klasa prof. dr. I. Wymera) završio je na Državnom konzervatoriju u Lavovu. Doktorirao je 1986. godine na Glazbenoj akademiji Gnessin u Moskvi pod mentorstvom prof. dr. V. Bjeljakova. Dobitnik je niza značajnih međunarodnih nagrada (laureat je jednog od najuglednih Međunarodnih natjecanja harmonikaša "Vogtländischen Musiktage" Klingenthal u Njemačkoj 1981.). Niz uspješnih nastupa započinje solističkim koncertom 1977. godine, a nakon 1981. gost je brojnih koncertnih pozornica Europe (Rusija, Njemačka, Francuska, Poljska, Rumunjska, Hrvatska). Ističe se solistički nastup 1999. u Parizu na koncertu Music for Peace at UNESCO zajedno s najistaknutijim umjetnicima svijeta. Repertoar mu se temelji kako na originalnim skladbama za harmoniku tako i na obradbama djela ponajviše iz razdoblja baroka. 1993. godine osnovao je jedan od vrlo uglednih komornih sastava u Rusiji Nata Bene Trio, sa kojim osvaja brojne nagrade kao sto su Grand Prix u Francuskoj, 1. nagrada u Castelfidardu u Italiji itd., te nastupa na turnejama u Francuskoj, Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Nizozemskoj. 1999. g. objavili su nosac zvuka Nata Bene-Debut u njemačkoj izdavačkoj kući VMA koji časopis Intermusik proglašava CD-om godine. Od 1998 god. uglavnom nastupa sa suprugom Natašom (domra, mandolina) na recitalima diljem Europe. U suradnji sa zagrebačkim pjesnikom B. Pejnovićem 2001 god. pokrenut je projekt glazbeno-poetskih recitala – JESENIN (“Kerempuh” i “Tvornica” u Zagrebu, “Zorin dom” u Karlovcu, HKK u Zadru i itd.), CESARIĆ (EXITteatar, Zagreb). Vladimir Balyk bavi se i skladanjem, autor je skladbi za harmoniku (izdanih u Ukrajini i Njemačkoj) te transkripcija za harmoniku i komorne ansamble. Autor je niza monografija i članaka o problemima metodike i povijesti izvođaštva na harmonici, izdanih u Rusiji, Ukrajini i Njemačkoj. Bavi se i pedagoškim radom, od 1987. do 2000. je predavač (1991. - docent, 1994. - redovni profesor) na Državnom konzervatoriju u Astrahanu (Rusija). Od 1995. gostujući, a od 2000. redovni profesor na Visokoj školi za glazbenu umjetnost "Ino Mirković" u Lovranu te od 2004. profesor mentor harmonike u Glazbenoj školi I. M. Ronjgov u Puli, od 2013. pročelnik harmonikaškog odjela. Učenici klase prof. Balyka postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima. Prof. Balyk stalni je član ocjenjivačkih sudova u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2009. g. član je ispitnog povjerenstva za polaganja stručnih ispita pri Agenciji za odgoj i obrazovanje. Dobitnik je naslova Zasluženi umjetnik Rusije 1994., a 1995. proglašen je u Rusiji čovjekom godine u oblasti kulture i umjetnosti.2002 god. V. Balyk je zbog posebne zasluge u razvoju glazbene kulture dobio hrvatsko državljanstvo.

VALENTINA BAŠNEC
Valentina Bašnec, rođena u Virovitici,1965. gdje započinje svoje glazbeno obrazovanje. Nakon završene srednje škole u Varaždinu u klasi Slavka Magdića upisuje konzervatorij "P.I. Čajkovski" u Kijevu (Ukrajina). Nakon diplome od 1988. godine posvećuje se pedagoškom radu u Glazbenoj školi u Varaždinu kao nastavnik harmonike, komorne glazbe i voditelj harmonikaškog orkestra. Usavršavajući se na seminarima poznatih glazbenika i harmonikaških pedagoga sa svojim učenicima nastoji proširiti znanja o harmonici, a primjenom toga unaprijediti status instrumenta. Sudjelujući na državnim i međunarodnim natjecanjima sa učenicima je ostvarila zapažene rezultate ali time upotpunjuje i razvija svoja saznanja podižući svoj profesionalni standard. Česti je sudionik prosudbenih komisija na državnim i međunarodnim natjecanjima

VLADIMIR BLAGOJEVIĆ
Vladimir Blagojević je rođen 1980. godine u Kragujevcu gdje je završio nižu i srednju muzičku školu. Diplomirao je 2004. pa magistrirao 2007. godine na Visokoj školi za umjetnost u Bernu, Švicarska (glazbeni odsjek-harmonika) u klasi prof. Teodora Anzellottija.Pored mnogobrojnih prvih i specijalnih nagrada na domaćim takmičenjima, Vladimir Blagojević je laureat sedam prestižnih međunarodnih natjecanja za harmoniku. Tijekom svog školovanja bio je stipendist fondacija Soroš, Friedl-Wald i Odd-Fellows. Aktivan je kao član žirija na nekoliko međunarodnih natjecanja kako za harmoniku, tako i za kompoziciju. 2009 godine, Vladimir Blagojević počinje sa radom na katedri za harmoniku, na FILUM-u (Filološko-umetnički fakultet) u Kragujevcu. Kao solist i komorni glazbenik prisutan je na koncertnim pozornicama Njemačke, Švicarske, Italije, Belgije, Nizozemske, Francuske, Argentine, Austrije, Jermenije, Gruzije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije itd. Održao je dosad preko pedeset solističkih koncerata. Nastupao je kako sa prestižnim ansamblima kao što su „Ensemble Modern“, “Ensemble Paul-Clee“, „Ensemble 13“, „Pre-Art“, tako i sa simfonijskim orkestrima RTV Baden-Württemberga, Hessena i Bavarske. Jedan je od suosnivača kolektiva/ansambla „Studio 6“ koji čine istaknuti umjetnici iz cijele Srbije, a čija se djelatnost fokusira na izvođenje suvremene umjetničke glazbe. Vladimir Blagojević je do sada snimio preko dvadeset kompozicija gostujući u raznim studijskim projektima. Njegova kreativnost ogleda se u zajedničkom radu sa mnogim poznatim skladateljima kao što su Matthias Pintscher, Pierre Boulez, Matthias Arter, sa kojima je intenzivno surađivao na stvaranju novih djela za harmoniku, kao i na integraciji instrumenta u svjetsku orkestralnu i komornu glazbu. Premijerno je izveo oko pedeset skladbi sa već spomenutim komornim sastavima i kao solista.

FRITZ DOBLER
Rođen 1927. godine u Singenu, Njemačka. Klasičnu harmoniku studirao je na Städtische Musikschule u Trossingenu, gdje je nakon drugog svjetskog rata , diplomirao i postdiplomski umjetnički studij. Studij dirigiranja diplomirao je u Stuttgartu. Neposredno nakon toga, zapošljava se na Städtische Musikschule u Trossingenu kao profesor glavnog predmeta harmonike, dirigiranja, improvizacije i harmonije. Kao izvođač na harmonici osvojio je prvu nagradu na raznim natjecanjima kao i na Coupe Mondiale 1954. godine. Bio je veliki pobornik nove glazbe na koncertnoj harmonici. Njegov cilj je bio uvesti suvremenu glazbu sa novim tehničkim i glazbenim mogućnosti harmonike u harmonikaški svijet. Od 1971. godine preuzima dužnost direktora muzičke škole u Singenu , te često kao dirigent ravna sa Bodensee simfonijskim orkestrom. 1988. godine imenovan je državnim dirigentom Njemačkog harmonikaškog društva. Od 1993. godine je u mirovini. Iste godine dodijeljena mu je državna nagrada za zasluge „Bundesverdienstkreuz“, te Hugo Hermann medalja od Njemačkog harmonikaškog društva za umjetničko djelovanje kao glazbenik, dirigent, skladatelj i pedagog. Dužnost predsjednika Njemačkog društva harmonikaša preuzeo je 2009. godine.

ANDERS GRØTHE
Norveški harmonikaš, pedagog i skladatelj, rođen 1944. Svoje glazbeno obrazovanje stekao je na Sveučilištu u Trondheimu (gdje je također studirao pedagogiju i njemački jezik), na Hohner Konzervatoriju u Trossingenu, Njemačka (harmoniku je studirao u klasi Huga Notha, a kompoziciju u klasi Helmuta Degena). Nekoliko godina nakon toga stekao je diplomu iz kompozicije na Norveškoj državnoj akademiji za glazbu u Oslu. U svojim mlađim danima bio je vrlo aktivan harmonikaš, imao brojne radijske nastupe, koncerte sa komornim ansamblima. Radio je kao kazališni glazbenik (dugo godina u Det norske Teatret), te kao studijski muzičar (među ostalim angažmanima, svirao je prateće dionice na snimkama brojnih poznatih pjevača). Postepeno se sve više posvetio pedagogiji i podučavanju na svim razinama, od djece u glazbenoj školi do studenata na konzervatoriju (Barratt Due Music Institute. Njegov student Øivind Farmen osvojio je prvo mjesto na Svjetskom trofeju kao i na međunarodnom natjecanju u Klingenthalu). Grøthe je također dugo godina predavao metodiku i didaktiku za studente harmonike na Norveškoj državnoj akademiji za glazbu. Skladao je i aranžirao brojne skladbe, većinom za harmoniku solo, za komorne sastave sa harmonikom, ali i za simfonijski orkestar. Veliki dio njegovih skladbi i aranžmana za harmoniku izdane su kao dio početnica, te raznih zbirki skladbi za harmoniku. Grøthe je bio zainteresiran za konstrukcijski razvoj harmonike, te je patentirao nekoliko inovacija.

KLEMEN LEBEN
Jedan je od vodećih slovenskih koncertista na klasičnoj harmonici. Studirao je u klasi prof. I. Kovala i Prof. M. Rantanena na Visokoj glazbenoj školi F. Liszt, Weimar i Sibelius akademiji u Helsinkiju. Klemen Leben aktivno nastupa kao solist i komorni glazbenik u Europi i Sjevernoj Americi i dobio je mnoga priznanja za svoje izvedbe na prestižnim festivalima i događanjima (Salzburger Festspiele, Konzerthaus Berlin, Semper Oper Dresden, KKL Luzern, Hrvatski glazbeni zavod...). Nastupao je s uglednim orkestrima, među ostalima i s Kammersymphonie Berlin, Mozarteum Salzburg, Staatskapelle Weimar, RSO Slovenia i Prague Philharmonic. Pobjednik je nekoliko međunarodnih natjecanja – najprestižnije od njih je 46. natjecanje u klasičnoj harmonici Klingenthal 2009., a snimao je za mnoge radiotelevizijske kuće (ORF, Deutschlandradio Kultur, ZDF, HRT, RTV Slovenija). Njegov repertoar obuhvaća širok raspon glazbenih stilova: od renesanse do originalne suvremene glazbe za klasičnu harmoniku. Važan dio njegovih glazbenih aktivnosti predstavlja i suradnja sa skladateljima (Hosokawa, Katzer, Lebič, Pintscher, Rojko, Šenk), koja je do sada rezultirala značajnim brojem premijera. Tijekom 2010./11. predavao je na Glazbenoj akademiji F. Liszt u Weimaru, a u rujnu 2011. imenovan je profesorom na Studiju klasične harmonike Konzervatorija za glazbu i balet u Ljubljani. Od listopada 2012. predaje i na Glazbenoj akademiji u Ljubljani. Član je prosudbenih komisija na renomiranim natjecanjima klasične harmonike. Ove godine u sklopu Muzičkog Biennalea u Zagrebu održati će solistički recital.

BORIS LENKO
(1965., Ruźomberok, Slovačka) diplomirao je na Konzervatoriju Žilinske (Anton Pittner) i na Akademiji scenskih umjetnosti u Bratislavi (Marta Szökeová). Njegova međunarodna karijera započinje nakon uspješnih sudjelovanja na brojnim natjecanjima, a posebno nakon pobjede u Andrezieux-Boutheonu 1987. godine. Jedan je od rijetkih glazbenika koji izvodi raznovrsnu glazbu, od klasičnog repertoara, suvremene ozbiljne glazbe, preko raznih cross-over projekata (Požoň sentimentalna, Phurikane Gila, Alea, Chassidic pjesama) pa sve do jazza (Triango). Ugrađuje niz inovativnih elemenata u harmonikaški repertoar, izvodeći skladbe poznatih skladatelja poslijeratne američke i europske glazbene scene (J. Zorn, M. Kagela, M. Lindberg, G. Klucevsek, L. v Vierk, L. Berio, M. Sorensen), kao i praizvedbe slovačkih skladatelja (J. Beneš, P. Žagar, M. Burlas, P. Machajdik, I. Zeljenka, I. Szeghy, M. Piaček, J. Iršai, L. Burgr, L. Kupkovič i dr.), uključujući i vlastite skladbe. Redovito nastupa na festivalima suvremene glazbe: večerima „Nove glazbe“ i festivalu „Melos-ethos“. Godine 2001. na „Bratislava Music Days“ prvi put u povijesti festivala ima cjelovečernji recital na harmonici. Godinu dana kasnije nastupio je na istaknutom festivalu suvremene glazbe u Varšavi. Prvi izvodi djela A. Piazzolle u Slovačkoj, a 2001. godine osniva komorni sastav „Alea“ (harmonika, violina, klavir i kontrabas), koji izvodi glazbu A. Piazzolle. Njegovo oduševljenje argentinskim tangom dovela je do suradnje s Petrom Breinerom u iznimno uspješnom projektu „Triango“. Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Bratislavi

ANAMARIJA LOVREČIĆ
Rođena je u Puli 1983. godine. Nakon završene osnovne glazbene škole u Poreču u klasi prof. Vilijane Šugar i prof. Đeni Dekleva Radaković, srednje glazbeno obrazovanje završava u Puli u Glazbenoj školi „I. M. Ronjgov“ kod mr. art. Franka Božca, u čijoj klasi započinje studij harmonike na tadašnjem glazbenom odjelu Filozofskog fakulteta u Puli. Diplomirala je odličnim uspjehom na Glazbenom odjelu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, u klasi doc. Denisa Modrušana. Tokom školovanja usavršavala se i kod mnogih drugih značajnih profesora harmonike. Kao predstavnica Republike Hrvatske na Svjetskom trofeju harmonike, osvojila je osmo i jedanaesto mjesto u Portugalu (2000. godine) i Francuskoj (2005. godine). Sudjelovala je na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu osvojivši vrijedne nagrade, od kojih se ističu prva mjesta na natjecanjima u Legnagu (2012.) i Erbezzu (2009.). Laureat je 44. međunarodnog natjecanja „Istria Nobilissima“ u Rijeci (2012.). Kao članica harmonikaških trija, dvaput je bila apsolutna pobjednica na državnim natjecanjima komornih sastava (1999. i 2004.). Od 2005. godine bavi se pedagoškom radom. Od 2007. do 2011. godine, pored poslova učiteljice harmonike, obavlja poslove predstojnice OGŠ „Slavko Zlatić“ pri POU Poreč. Predaje harmoniku u Umjetničkoj školi Poreč, kao učitelj/mentor. Njezini su učenici osvojili šezdesetak vrijednih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i Bosni i Hercegovini.

SLAVKO MAGDIĆ
Diplomirao je harmoniku i dirigiranje na Glazbenoj akademiji »Gnjesini« u Moskvi. Sudjelovao je na više natjecanja iz harmonike i dirigiranja i postigao zapažene rezultate (pobjednik hrvatskog natjecanja u disciplini harmonika 1970, natjecanja iz dirigiranja na akademiji Gnjesini 1979, jugoslavenskog natjecanja iz dirigiranja 1983). Kao dirigent simfonijskog orkestra dirigirao najpoznatijim simfonijskim orkestrima u regiji (Zagrebačka filharmonija, Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar HRT, Varaždinski komorni orkestar). Kao izvanredni profesor za klasičnu harmoniku odgojio je cijelu plejadu mladih koncertista i pedagoga na harmonici. Njegovi studenti dobitnici su mnogih nagrada na državnim i internacionalnim natjecanjima, član je prosudbenih vijeća državnih i internacionalnih natjecanja, višegodišnji predsjednik Stručnog vijeća internacionalnog natjecanja za harmoniku u Puli, redaktor mnogih novih skladbi za harmoniku, autor mnogobrojnih priredbi za solo harmoniku, mentor na postdiplomskom studiju Sveučilšta u Sarajevu i Univerze u Ljubljani, voditelj stručnih skupova i seminara, autor metodičkog priručnika. Za svoj dugogodišnji umjetnički i pedagoški rad dobio je više nagrada i priznanja među kojima možemo istaknuti nagradu „Fran Gerbič“ i nagradu „Dr. Roman Klasinc“

SAŠA MIRKOVIĆ
Jedan od najkarizmatičnijih violista koji je inspirirao brojne srpske i inozemne skladatelje da skladaju za ovaj instrument i posvete svoja djela upravo njemu. Aktivan kao solist i član komornih sastava, Saša je razvio poseban afinitet prema suvremenoj glazbi, te nastupa redovno u zemlji i inozemstvu. Kao solist i profinjeni komorni glazbenik Saša je obišao brojne zemlje: Italiju, Crnu Goru, Mađarsku, Rumunjsku, Grčku, Švicarsku, Španjolsku, Francuska, Njemačka, Island, SAD, Kanada, Austrija, Australija, New Zealand, Hong Kong, Švedska, Norveška, Finska, Nizozemska, Rusija, Slovačka, Bosna i Hercegovina, Slovenija…Sašin talent, izrađena tehnika i uglađena muzikalnost učinili su ga najpouzdanijim suradnikom brojnih orkestara sa kojima je nastupao kao solo violist i vođa dionice: Ansambl za novu muziku, Beogradski gudački orkestar, Komorni orkestar Ljubica Marić, Orkestar Žebeljan, Beogradska filharmonija, te visoko cijenjeni regionalni No Borders Orchestra. Saša Mirković stekao je najviše glazbeno obrazovanje u Srbiji, uključujući Školu za glazbene talente u Ćupriji (specijalna škola za glazbeno nadarenu djecu, jedna od nekoliko u svijetu poput Glazbene škole Menuhin ili Centralne glazbene škole u Moskvi) i Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu gdje je stekao Master diplomu. Saša Mirković je osnivač, umjetnički ravnatelj I solist Ansambla Metamorfozis. Trenutno predaje na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu.

ELSBETH MOSER
(1949.,Bern, Švicarska) ubraja se u red najistaknutijih solistica na bajanu. Studirala je u Bernu i Trossingenu (Njemačka), a 1983. postavljena je na mjesto profesora harmonike na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hannoveru. Od 1998. godine počasni je profesor na MA u Tianjingu i Šangaju u Kini, kao i na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Osvojila je brojne nagrade (prve nagrade Evian i Annemasse 1969. i 1972., Nagrada Grada Hannovera, Bernhard-Sprengel Preis (1979.) i dobila najviše građansko priznanje njemačkog predsjednika Herzoga za glazbenu djelatnost u promicanju harmonike kao koncertnog instrumenta. Njezin međunarodni proboj počeo je pozivom G. Kremera u Lockenhaus, gdje je ostvarila premijerno snimanje u Europi remek-djela S. Gubaiduline „Sedam riječi“ s D.Geringasom i Njemačkom komornom filharmonijom iz Bremena, pod ravnanjem M. Venzage. U komornim izvedbama surađuje s umjetnicima poput M. Kliegel, K. Georgian, H. Schiffa i B. Pergamenchikova. Elsbeth Moser, također, nastupa na vodećim festivalima: Melos-Ethos (Bratislava, Slovačka), Les Museiques (Basel, Švicarska), Rheingau Music Festival i 2 Days and 2 Nights of New Music (Odesa, Ukrajina), MBZ i dr.

NEVEN RADAKOVIĆ
Akademski dirigent, umjetnički voditelj APU-a (Postmodern art ensemble). Diplomirao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u klasi Mo. Vjekoslava Šuteja i glazbenu pedagogiju pri Filozofskom fakultetu u Puli. Od 1997. godine nastupa kao dirigent i zborovođa. Dirigirao je Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim puhačkim orkestrom OSRH, Cantus ansamblom, Mješovitim zborom HRT-a, Sofijskim festivalskim orkestrom, Festivalskim ansamblom „Ganz“, Opernim orkestrom i zborom HNK Split, Simfonijskim i Opernim orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu i drugima. Djelovao je kao dirigent i zborovođa Opere HNK Split (sezona 2008./2009), Puhačkog orkestra „Tar“ (1997. – 2007), Mješovitog pjevačkog zbora „Rondo“ (2004.-2005), ansambla Grand Winds Zagreb (2007./2008.), Ženskog vokalnog ansambla „Kuraja“ (2007.) itd. Autor je konceptualnih performativnih partitura, voditelj i dirigent umjetničkih projekata multimedijalnog ansambla APU Postmodern Art Ensemble: „Slučaj MSU“ „Slučaj sv. Franje“, „Slučaj novigradske arterije“, ,„Cage in a Case“, „Slučaj Mahlerove stolice“ itd...
Vodio je umjetničko-istraživačke rezidencije APU-a: Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb, 2013.), Festival audio-vizualne umjetnosti „ARTerija“ (Novigrad, 2012./2013.),Festival ekperimentalne i improvizirane glazbe „AudioART“ (Pula, 2012./2013), Festival „7 dana stvaranja“ (Pazin, 2011), te radionice o suvremenim glazbeno-umjetničkim praksama („Minimalizam i aleatorika - T. Riley“, „Eksperimentalni glazbeni teatar – tišina i posljedica“ itd.). Skladatelj je glazbe i izvođač za dramske predstave: „Zločin i kazna“, HNK Split (2009.), „Od terora – ženska gesta kao odgovor na nasilje“, M. Petković-Liker Zagreb (2012/2013), te autor niza eksperimentalnih soundart radova i konceptualnih kompozicija temeljenim na autorskim umjetničko-performativnim konceptima: „8 zaborava za trenutak“, „fotografija jedne posljedice“ „6 skica za gumicu“ itd...

MATTI RANTANEN
(r. 1952.) jedan je od vodećih osoba na međunarodnoj sceni klasične harmonike. Harmoniku je započeo svirati sa 5 godina, pohađajući privatne satove kod Lasse Pihlajamaa. Na Sveučilištu u Helsinkiju stekao je diplomu iz muzikologije, pedagogije i estetike 1974. g. Već slijedeće proljeće upisao je studij klasične harmonike na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Copenhagenu u klasi Mogensa Ellegaarda. Nakon uspjeha na raznim nacionalnim natjecanjima, Matti Rantanen je dva puta bio pobjednik Nordijskog harmonikaškog natjecanja, 1969. i 1970., njegov debitantski recital bio je na Jyväskylä ljetnom festivalu 1971. g. Održao je koncerte u većini europskih zemalja, SAD-u i Kanadi. Nastupao kao solist i član komornih sastava na brojnim međunarodnim festivalima diljem svijeta uključujući one u Amsterdamu, Moskvi, Torontu, Reykjaviku, Parisu, Budimpešti, Helsinkiju, Kuhmu, Savonlinni, Viitasaariju, Naantaliju. Među brojnim slavnim muzičarima sa kojima je surađivao možemo izdvojiti: dirigenti Esa-Pekka Salonen, Sakari Oramo, Jorma Panula, Juha Kangas, John Storgårds, udaraljkaš Tim Ferchen, flautist Mikael Helasvuo, baritone Jorma Hynninen, klarinetist Kari Kriikku, čembalist Jukka Tiensuu, čelist Marko Ylönen , te kvarteti New Helsinki i Jean Sibelius. Matti Rantanen je inspirirao preko 30 finskih skladatelja da skladaju za harmoniku. Među njima su Einojuhani Rautavaara, Aulis Sallinen, Magnus Lindberg, Jukka Tiensuu, Harri Wessman, Jouni Kaipainen, Erkki Jokinen, Timo-Juhani Kyllönen, Per-Henrik Nordgren, Heikki Valpola, Jarmo Sermilä, Ilkka Kuusisto, Tapio Tuomela, Tapio Nevanlinna, Otto Romanowski, Harri Vuori. Ta suradnja rezultirala je sa preko 100 premijernih izvođenja novih finskih skladbi, od mnoge od njih snimio je za razne diskografske kuće. Kada je Sibelius akademija odlučila uvesti studij harmonike 1977. g. Matti Rantanen postavljen je za pročelnika harmonikaškog odjela. Njegova škola izgradila je veliki međunarodni ugled i njegovi studenti osvojili su brojne prve nagrade na međunarodnim natjecanjima. 1996. Sibelius akademija proglasila ga je profesorom godine. Među njegovim studentima bili su Maryut Tynkkynen , Helka Kymäläinen, Heidi Velamo, Kimmo Mattila, Pasi Hirvonen, Mika Väyrynen, Elina Leskelä, Reijo Ahonen, Mikko Luoma, Petri Makkonen, Kylli Möls, Janne Rättyä, Veli Kujala, Ari Lehtonen, a među stranim studentima bili su Margit Kern, Inaki Alberdi, David Farmer, Primoz Parovel, Raimundas Sviackevicius, Andrea Kiefer, Denis Patković, Klemen Leben, Vincent Lhermet. Matti Rantanen održao je seminare u Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Norveškoj, Poljskoj, Srbiji, Rusiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji, Litvi, Estoniji, a kao gostujući profesor angažiran je na Muzičkoj akademiji u Trossingenu, Njemačka, Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Copenhagenu, te na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu.

CORRADO ROJAC
(1968., Trst, Italija), započeo je s učenjem klasične harmonike u rodnom gradu (Trstu), u klasi Eliane Zajec. Diplomirao je 1994. godine na konzervatoriju Cherubini (Conservatorio di Musica Luigi Cherubini) u Firenci, kao prvi talijanski diplomant klasične harmonike na državnom konzervatoriju. Rojac je jedan od prvih profesora klasične harmonike na talijanskim državnim institucijama, prvi na Konzervatoriju G. B. Pergolesi u Fermu i Campiani u Mantovi, a kasnije i G. Tartini u Trstu. Jedan od najpopularnijih suvremenih talijanskih koncertista na klasičnoj harmonici, Rojac izvodi širok repertoar solističkih i komornih skladbi pisanih za klasičnu harmoniku. Rojac je nastupao u renomiranim koncertnim dvoranama kao što su Teatro Regio u Torinu, La Fenice u Veneciji, Istituzione Universitaria dei Concerti u Rimu, Accademia Filarmonica di Bologna u Bolonji i MITO festival u Milanu. Nedavni nastupi uključuju Aspekte u Salzburgu. Biennale u Zagrebu, New Music Week u Bukureštu i Drugu izložbu suvremene talijanske glazbe na konzervatoriju u Pekingu. Rojac je snimao za radio i televiziju, za različite kuće, uključujući austrijski ORF, RAI, SKY Classic i Limen TV. Godine 1992. Rojac je odsvirao duet s talijanskim pijanistom Brunom Caninom na Cividale Mittelfestu, a svirao je i s milanskim Divertimento ansamblom pod ravnanjem Sandra Gorlija od 1997. godine. Rojac je surađivao i s ansamblom Risognanze u Milanu kao i s Fontana Mix ansamblom iz Bolonje. Tijekom 2003. godine Rojac je imao status stalnog koncertista na klasičnoj harmonici u Laboratoriju suvremene glazbe M° Azija Corghija (Laboratorio di Musica Contemporanea del M° Azio Corghi) na sienskoj akademiji Accademia Chigiana. Rojac je duboko posvećen razvoju suvremene literature za klasičnu harmoniku i široko je surađivao s različitim svjetskim skladateljima na pripremi novih skladbi, snimaka i premijera. Rojac je također diplomirao kompoziciju na Konzervatoriju G. Verdi u Milanu u klasi Alessandra Solbiatija. Tijekom 2010. i 2011. Corrado Rojac bio je angažiran na projektu nove suvremene literature za klasičnu harmoniku Sveučilišta Harvard u Bostonu. Na završnom koncertu, održanom u Koncertnoj dvorani John Knowles Paine na sveučilištu, Corrado Rojac premijerno je izveo nova djela posvećena njemu, koja su skladali Trevor Bača, Gabriele Vanoni i Edgar Barroso. Godine 2001. Rojac je snimio CD za Real Sound iz Udina koji je odlično primljen i od kritike i od publike. U 2011. Rojac je za milanski Limen snimio CD pod nazivom Variazioni, koji je emitiran nekoliko puta na nacionalnim radio postajama i donio mu nagradu Orpheus 2012. godine.

GORDANA ŠUŠTIĆ
Rođena 1971.g. u Zagrebu. Srednjoškolsko obrazovanje završila je 1990.g. u Mariboru u klasi prof. Slavka Magdića. Iste godine započinje studij harmonike na prestižnom muzičkom konzervatoriju "P.I. Čajkovski" Kijev (Ukrajina) u klasi V.A. Bulavka. Pedagoški rad započinje u Mariboru na Konzervatoriju za glazbu i balet od 1996-1998.g. Od 1998.g. radi kao pedagog u G.Š. "Ferdo Livadić" u Samoboru gdje vodi orkestar te komorne sastave i soliste sa kojima osvaja brojne prestižne međunarodne i državne nagrade. Od 2003-2012.g. umjetnički je voditelj i dirigent Akademskog harmonikaškog orkestra "Ivan Goran Kovačić" sa kojim osvaja nagrade na međunarodnim natjecanjima: 2004. g. Prag (4. nagrada), 2005. g. Pula (2. nagrada), 2007. g. Pula (2. nagrada), 2008. g. Pula (1. nagrada) te Kup Grada Pule (za najbolji orkestar) u Puli 2012. g. 2006.g. orkestar je pozvan da održi koncert u Trevisu (Italija), te je održao niz ljetnih koncerata u Zadru (2007. i 2008. g.) pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Grada Zadra te se odaziva pozivu da otvore koncertom izložbu renomirane hrvatske koreografkinje Dženise Pecotić. Važan dio njenih aktivnosti predstavlja i suradnja sa HNK Zagreb gdje radi kao vanjski suradnik (glazbenik) od 2007-2010. g. Sa sastavom "As bruxas fatais" sudjeluje na brojnim Jazz festivalima: Jazz Lent festival u Mariboru 1997 i 1998. g., Jazz festival u Samoboru 2006. i 2007. g. , "B.P" klub u Zagrebu 2005. g., "Jazz club" Zagreb (jazz festival) 2006. i 2007.g., "Kinoteka" u Zagrebu, "Blue moon pub" u Varaždinu. Sudjeluje u skladanju glazbe za kratkometražni film "Vodnjan" koji osvaja prvu nagradu za glazbu na festivalu kratkometražnih dokumentarnih filmova. Trenutno radi u O.G.Š. "Rudolf Matz" u Zagrebu .


MIRAN VAUPOTIĆ
(1982.) dirigirao je uglednim orkestrima i opernim ansamblima u Europi, SAD-u, Latinskoj Americi i Aziji, te na Bliskom Istoku uključujući simfonijske orkestre Buenos Airesa, Budimpešte, Bratislave, Petrograda, Moskve, Kaira, Ašdoda, Mendoze i Dubrovnika, te nacionalne filharmonije Argentine, Malte, Bjelorusije i dr., nastupajući u eminentnim dvoranama od kojih valja istaknuti glasoviti bečki Musikverein, praški Smetana Hall, pekinšku koncertnu dvoranu Zabranjenog Grada, šangajski Oriental Art Center, moskovske dvorane Čajkovski i Međunarodni dom muzike, te kairski Cairo Opera House. Sa orkestrom Petrogradskog državnog Ermitaža ostvario je 2013., a sa Malteškom filharmonijom 2014. opsežne novogodišnje turneje u Kini obuhvaćajući najprestižnije tamošnje koncertne dvorane. Godine 2011. debitirao je u SAD-u Mozartovom operom Le nozze di Figaro na Atlantic Coast Opera Festival u Philadelphiji. Iste godine dirigira rijetko izvođenu Piazzollinu tango-operu Maria de Buenos Aires u produkciji zagrebačke KD Vatroslav Lisinski, te u režiji Maria Kovača. 2012. dirigirao je premijere novih opera Sweet Dreams W. Saavedre i Rumpelstiltskin J.A. Rosa u režiji Tylera Buncha (The Muppets) u uglednom njujorškom The National Opera America Center, dok 2013. debitira u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu operom Il Barbiere di Siviglia Rossinija u režiji Krešimira Dolenčića. Dobitnik je niza značajnih nagrada poput 2015 Global Music Awards (Best of Show Gold Medal) i IARTAS Golden Fortune, dok je 2014. godine uvršten u Hubnersov „Who is Who“. Surađuje sa eminentnim suvremenim skladateljima čija djela premijerno izvodi, a izdvajaju se Koncert za klarinet argentinca Carlosa Franzettija, Klavirski koncert američkog skladatelja Johna Alan Rosa, Gitarski koncert Roberta Di Marina, te Druga simfonija Primousa Fountaina po narudžbi slavnog američkog producenta Quincya Jonesa. Svoj prvi album Elegia snimio je sa Ruskim simfonijskim orkestrom za izdavačku kuću Classic Concert Records. Nakon nedavno objavljenog albuma Sensations na etiketi Naxos sa Hrvatskom filharmonijom uslijedio je album Mediterranean sa Malteškom filharmonijom za istu etiketu. Jedan je od međunarodnih umjetnika ambasadora neprofitne globalne krovne organizacije za glazbenu kulturu i kulturne diplomacije Euro Mediterranean Music Academy (EMMA for Peace) pod patronatom UNESCO-a i pokroviteljstvom glavnog tajnika Vijeća Europe, te počasnim predsjedanjem proslavljenog talijanskog dirigenta Riccarda Mutija. Diplomu harmonike stekao je na Filozofskom fakultetu u Puli u klasi Denisa Modrušana.


NADA VJEŠTICA
Rođena je 1954. godine. Osnovnu glazbenu školu, instrument harmonika završila je u Bačkoj Palanci u klasi nastavnika Stevana Maka, a srednju glazbenu „Isidor Bajić“, vokalno-instrumentalnog smjera, u klasi prof. Milane Simin. FMU – Odsjek za glazbenu pedagogiju završila je u Beogradu. Tijekom školovanja sudjelovala je na festivalima glazbenih škola Srbije, državnim natjecanjima gdje je osvajala prve i druge nagrade. Tijekom studija bila je član akademskog zbora „Kolegijum muzikum“, s kojim je gostovala širom svijeta. Nakon završetka studija, od 1978. godine radi kao profesor harmonike u glazbenoj školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu. Dugogodišnji je polaznik majstorskih tečajeva za harmoniku, što joj omogućuje širenje znanja. Također, dugogodišnja je članica žirija na festivalima, državnim i međunarodnim natjecanjima (Portugal, Italija, Španjolska, Francuska, Poljska, Norveška). Tijekom svoga pedagoškog rada s učenicima i orkestrom Osnovne glazbene škole, kojim je rukovodila do 1993/94., osvojila je više od sto pedeset nagrada. Nagrađena je priznanjem za doprinos razvoju glazbene pedagogije i afirmaciju škole, dobitnica je diplome Saveza društava glazbenih i baletskih pedagoga Srbije, diplome Zajednice glazbenih škola Srbije, zahvalnice Zajednice glazbenih i baletskih škola Srbije za razvoj orkestralne glazbe. Predsjednica je odsjeka za harmoniku Saveza društava glazbenih i baletskih pedagoga Srbije.

MARIJA VUKOJA PLAVČAK
Rođena 1986. u Požegi. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje završava u Glazbenoj školi Požega, u klasi prof. Saše Bastalca. Diplomirala je 2010. na Odjelu za glazbu, Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, u klasi izv.prof. Slavka Magdića. Pored studija, dodatno se usavršavala na majstorskim tečajevima uglednih harmonikaških pedagoga i virtuoza: A. Skljarov, V. Semjonov, E. Moser, R. Tomić, O. Murray, F. Lips, M.Bjeletić. Za vrijedan rad i učenje, te uspjeh postignut na natjecanjima 2004. odabrana je u 100 najboljih učenika u Hrvatskoj od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. 2007. dobila je Top stipendiju, u izboru 30 najboljih studenata u Hrvatskoj, a 2008. dobila je Rektorovu nagradu kao najbolji student Odjela za glazbu. Sudjelovala na raznim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je svako natjecanje rezultiralo nagradom, nerijetko prvom. Nastupa kao solist i član komornih sastava. S kvintetom harmonika 2010.godine održala je niz koncerata u Hrvatskoj i izvan nje: Sarajevo, Zenica (BiH), na festivalu ReMusica u Prištini (Kosovo), Podgorica (Crna Gora), na festivalu ArGjiro u Albaniji. U ožujku 2010.godine održala je uspješan cjelovečernji koncert u Zagrebu u sklopu ciklusa Mladi glazbenici koji organizira Matica hrvatska (»...djelovala su sjajno i u svemu nam ugodila, posebice prvorazrednom izvedbom mlade umjetnice na harmonici. », Z. Stahuljak, Vijenac. ) Od 2012.god. djeluje kao član komornog sastava Duo dolce (sa sopranisticom Antonijom Puček). Aktivno nastupaju na raznim manifestacijama i natjecanjima. Na 51. Internationalen Akkordeonwettbewerb u Klingenthalu, u Njemačkoj, osvojile su izvrsno 2.mjesto. Od 2010. god. u zvanju višeg asistenta predaje kolegije Klasična harmonika i Komorna glazba na Odsjeku za klasičnu harmoniku Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. U šk.god. 2012./2013. radila je kao učiteljica harmonike i harmonikaškoga orkestra u OGŠ „Slavko Zlatić“ u Poreču. U svojem dosadašnjem radu s učenicima i studentima ostvaruje rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima.

MIRADET ZULIĆ
(Živinice 1962.) Bosna i Hercegovina. Dodiplomski studij na teoretsko-pedagoškom odsjeku i magistarski studij završio je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu gdje je i obranio doktorsku disertaciju 2009. godine. Tijekom školovanja kao solista, član komornih ansambala i harmonikaškog orkestra ''Sonja Marinković'' iz Novog Sada, sudjelovao je na mnogim međunarodnim i nekadašnjim Saveznim takmičenjima osvajajući brojne prve nagrade. Nastupao je u najznačajnijim muzičkim centrima u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Njegovi učenici danas su uspješni i uzorni glazbenici u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Solisti i komorni ansambli iz njegove klase sudjelovali su na mnogim takmičenjima na kojima su postizali zapažene rezultate. Udruženje muzičkih pedagoga u Federaciji BiH dodijelilo mu je 2007. Priznanje za izuzetan doprinos u razvoju muzičke pedagogije. Sudionik je više međunarodnih simpozija i autor je brojnih radova objavljenih u stručnim časopisima za glazbenu kulturu u izdanju Muzikološkog društva Federacije Bosne i Hercegovine, Muzičke akademije u Sarajevu, u beogradskom internacionalnom glazbenom časopisu ''Novi zvuk'', hrvatskom digitalnom časopisu za harmoniku ''Eho'', surađuje sa Pedagoškim zavodom u Tuzli i njemačkim časopisom za harmoniku ''Intermusik''. Objavio je knjigu Harmonika – Osnovni prikaz kroz historijat, literaturu, pedagoška iskustva i predstavnike, dajući značajan doprinos razvoju harmonikaške stručne literature u regiji. U Srednjoj muzičkoj školi u Tuzli vodi predmete harmonika, komorni ansambli, i harmonikaški orkestar i profesor je u zvanju docenta za predmet Historija muzike na Muzičkim akademijama u Sarajevu i Istočnom Sarajevu.
 




Novosti:
45th International Accordion Competition - Public announcement COVID-19
45th International Accordion Competition 2020
25th INTERNATIONAL ACCORDION SUMMER SCHOOL 2019
International Jury of 44th Accordion Competition
Timetable of events - 44th International Accordion Competition
Korisni linkovi:
Grad Pula
Istarska županija
Turistička zajednica Pule
Accordeonrama.fr
Confédération Internationale des Accordéonistes (IMC-UNESCO
Ministarstvo kulture RH
Hotel Pula
Harmonikaški centar
 
 




































© OKUD ISTRA • Stankovićeva 4, Pula 52100 , P.O. BOX 99 • Croatia • Tel / Fax: +385 52 543 596 • E - mail